Kulturološki šok- brazilka!

Što žene prolaze samo da bi uklonile gotovo svaku dlačicu s tijela!


Mi, žene, smo općenito po mnogim stvarima zakinute u odnosu na muškarce. Borimo se s menstruacijama i menstruacijskim tegobama, rađamo djecu u strašnim bolovima, šminkamo se i depiliramo, što zaokuplja veliki dio našeg života.

Kada bismo zbrojile koliko smo sati provele i novca potrošile po kozmetičkim salonima, dermatološkim ordinacijama ili pak u kućnoj radinosti, samo kako bismo uklonile višak dlaka s dijelova tijela, vjerojatno bi se radilo o danima, pa i tjednima i tisućama kuna, a što smo s time na kraju dobile? Nagrada je ponovna depilacija...

Da se razumijemo, ne mislim da žene trebaju ponovno pustiti dlake na svim strateškim mjestima, od obrva, brkova, pa na jug. Od toga ne možemo više pobjeći, no ono što žene prolaze samo da bi uklonile gotovo svaku dlačicu s tijela je ponekad zaista nehumano.

Sjetite se samo električnih depilatora koje imamo kod kuće (ja svojeg zovem „čupator“), pa do različitih vrućih voskova i sličnih pripravaka od meda i šećera koji se najčešće primjenjuju u salonima. Tu su i laseri i sva moguća čuda tehnike i vjerujte niti jedan postupak nije bezbolan. Tu je i britvica koja ne boli, ali efekt traje koliko i obrijana muška brada.
Suze, vrisak i agonija, tim riječima bi većina žena opisala svoju prvu depilaciju najosjetljivijeg dijela tijela – spolnih dlačica. Iako, depilacija s vremenom postaje malo bezbolnija, no neugoda i bol su uvijek prisutni.

I dok jedan dio ženske populacije kaže da brazilku (potpuno uklanjanje stidnih dlaka) nikada ne bi mijenjale za ništa na svijetu, jer njihov dečko ili muž naprosto obožava boraviti više vremena tamo dolje, a da može, preselio bi se tamo, druge jednostavno ne vole da im mačkica izgleda kao u desetogodišnje djevojčice.

Gdje je tu sredina? Je li brazilka pretjerana ili je li netaknuta priroda ono što je pretjerano. Naše mame i bake nisu nekad o tome niti razmišljale, ali i one danas dva puta razmisle prije nego što se pojave u badiću na plaži.
Činjenica je da nije nimalo lijep prizor kada ženi njeno raslinje viri na sve strane iz gaćica ili bikinija.
Dakle, prolazni hit nije, jer ne bi trajao već dobra dva desetljeća. Da li to znači da će postati još gore ili smo mi došle do same granice izdržljivosti, pa je na redu da muškarci podnesu svoj dio tereta.

Poznajem mlađe muškarce koji briju svaki djelić svojeg tijela, uključujući južno mjesto i ruke, dok poznajem i runjave muškarce koji niti ne pomišljaju na tako nešto. Pa, zbog čega oni imaju pravo biranja, a mi u principu nemamo? Jesmo li same krive i imamo li premalo vlastitog „JA“, da ne znamo reći kada je dosta? Kada jedna skoči i mi skačemo sve za njom...
Možda se ova razmišljanja čine smiješnima, ali depilacija je postala dio kulture i osobne higijene.

Primjerice moja 40- godišnja prijateljica, nakon propalog 15-godišnjeg braka, upoznala je mlađeg 30-godišnjaka. No, doživjela je pravi kulturološki šok kada je svojeg mlađahnog intimnog prijatelja vidjela u krevetu uredno obrijanog dok je ona među nogama pokazala svoju bušiju. Vjerujte niti on nije ostao ravnodušan.
To je bilo njihovo prvo i zadnje „druženje“ i ona je 100 posto uvjerena da je upravo zbog njenih dlaka na kritičnom mjestu ponovno sama.

Ujedno tvrdi da njoj ne smeta do kraja izbrijan muškarac ili orangutan. Dakle, ponovno dvostruki standardi.
I na kraju, je li najbolje plivati uz struju i pokoriti se svim trendovima današnjice (tko zna što donosi sutra) ili se držati svojih načela i biti osuđivan od strane okoline? Bez ikakvih homofobičnih prizvuka, činjenica je da homoseksualni modni stilisti i kreatori koji diktiraju trendove, vole mlade mršave dečkiće.

Uspjeli su izgladniti manekenke da poprime upravo taj dječački oblik. Zatim su ih obrijali. Zbog toga i mi ostale prosječne djevojke želimo biti mršave i izbrijane. Što je slijedeće? Hoćemo li ostati bez grudi, kose ili glave?

/zena.hr/